Vladike SPC na "Fejsbuku"

Korisnici virtuelne društvene mreže "Fejsbuk", pored profila brojnih pevača, glumaca i drugih javnih ličnosti, od kojih su neki autentični, a neki ne, mogu na ovom popularnom sajtu pronaći i brojne profile i "fan stranice" crkvenih velikodostojnika, kako katoličkih, tako i pravoslavnih, piše "Politika".

 

Tako se zainteresovani mogu priključiti grupi "Patrijarh Pavle, doživotni patrijarh", "Vladika Grigorije za patrijarha" ili postati virutelni "prijatelj" sa navodnim ili autentičnim Kristoforom P. Kovačevićem, mitropolitom srednjezapadnoameričkim.

"U vremenu u kom živimo, neophodno je koristiti pogodnosti koje nudi savremena civilizacija. Naravno, komunikacija putem interneta može biti kvalitetna, sadržajna ili ne.

Ukoliko se koristi samo za isprazno dopisivanje i pohvalu brojem "prijatelja" na "Fejsbuku", koji se, pri tome , nikada nisu ni videli to je besmisleno", kaže za "Politiku" jerej Vladimir Zamahajev, prezviter novobeogradske crkve sv. Velikomučenika Dimitrija Solunskog.

On je začetnik komunikacije crkvenih lica preko interneta, a pre desetak godina napravio sajt Bežanijske crkve. Prema njegovom mišljenju, crkva može da iskoristi ovu vrstu otvorene komunikacije i približi svoje ideje i ono što je nepoznato ljudima ali ističe da će pojedinac teško ući u crkvu upoznajući se sa hrišćanskim učenjem preko "Fejsbuka".

"Međutim, ukoliko on već doživljava sebe kao hrišćanina, pokušava da živi u tom duhu i odrastao je u hrišćanskoj tradiciji, onda ovakav vid komunikacije može da mu pomogne da uobliči svoje shvatanje i duhovni život. Ipak ni "Fejsbuk", ni televizija, niti bilo kakav medij ne može da zameni crkvu, liturgijski život i zajedničku molitvu, jer to je nešto što je jedinstveno i nezamenljivo", ističe Zamahajev.

Povodom navodnih profila, grupa za podršku i "fan stranica" crkvenih velikodostojnika, kako katoličkih , tako i pravoslavnih, sagovornik "Politike" kaže da nema ništa loše u okupljanju ljudi sličnih interesovanja u klubove tog tipa, ali podvlači da ne treba izlagati svoje lične podatke i intimu preko mere.

"Nije dobro apriori odbijati sve što je moderno, jer ni u starim vremenima se crkva nije libila da prihvati najnovije tehnologije, ali ne treba ni po svaku cenu srljati u sve što je moderno i popularno .

Dakle, i moderno može se upotrebiti u korist širenja crkvenog učenja. Zna se da je i prva odštampana knjiga bila Biblija, što je u to vreme bilo revolucionarno. SPC je, uostalom, prva crkva koja je upotrebila štampane knjige u bogosluženju", kaže Zamahajev.

Ovaj sveštenik je uključen u popularnu socijalnu mrežu "Fejsbuk", ali kaže da je spreman da sve što tamo napiše bude objavljeno na naslovnoj strani bilo kojih novina.

"Fejsbuk pruža sve podatke o nama na dlanu i intima pojedinca je dostupna svima i više nego što je to potrebno, pa postoji velika mogućnost zloupotrebe, što se i dešavalo.

Obazrivost je neophodna, jer postoje oni koji se lažno predstavljaju. Mejl je još uvek neprikosnoven, kada se radi o kvalitetu internet komunikacije", zaključuje jerej.

Da je liturgijski doživljaj u crkvi nezamenljiv slaže se i đakon Oliver Subotić, upravnik Centra za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija pri Arhiepiskopiji beogradsko- karlovačkoj.

"Iako nisam rezervisan prema internetu, i imam svoj sajt u formi bloga, prema "Fejsbuku" imam priličnu rezervu upravo zbog njegovog koncepta.

Crkva ne bi trebalo da koristi ovu socijalnu mrežu. Prvenstveno zbog toga što se na ovom sajtu pojavljuju profili u čiju autentičnost niko ne može biti siguran.

Čak i kada se radi o grupama i "fan stranicama", pitanje je da li je osoba kojoj je stranica posvećena saglasna sa tim. Lično ne verujem, da je iko od tvoraca grupa posvećenih Patrijarhu Pavlu koje se mogu pronaći na ovom sajtu, pitao Njegovu svetost za dozvolu", kaže đakon Subotić za "Politiku".

On ističe i to da je "Fejsbuk" u privatnim rukama, te se ne zna se kako će teći razvoj ove mreže u budućnosti i da li će pored postojećeg sadržaja biti dodate reklame ili nešto slično.

"Po meni je posebno važan problem virtuelizacije crkvenog doživljaja. Naime, na sajtovima se možete informisati i njihov smisao je u tome da vas prizove da podelite liturgijski doživljaj na licu mesta, odnosno u crkvi i na liturgiji kao centralnoj službi.

Problem je što se ovde sugeriše da se liturgijski doživljaj može podeliti i u internet prostoru.

Plašim se da bi u jednom trenutku preovladao uticaj koji bi pomerio realan doživljaj hrišćanskog iskustva ka virtuelnom", objašnjava on dodajući da sam koncept socijalnih mreža ima veću moć nego obični blogovi i forumi.

Prema njegovom mišljenju, ukoliko bi postojala mogućnost određene autonomije, odnosno virtuelnog crkvenog prostora za koji bi se pouzdano znalo da pripada crkvi, on bi mogao imati pozitivnu ulogu u široj komunikaciji među ljudima koji nisu u mogućnosti da neposredno, fizički stupe u kontakt jedni sa drugima. Ipak, sa druge strane, takva komunikacija je, kaže, moguća i putem običnog mejla ili uz pomoć veb kamere.

"Fejsbuk" nije pogodan ni za prenos crkvene poruke, ni za međucrkvenu komunikaciju. Ne može se praviti elektronska crkva, kao pandan realnoj, jer, pre svega, ne može postojati virtuelno pričešće", zaključuje Subotić za "Politiku".

© 2008 All rights reserved.

Make a free websiteWebnode